Priča koju treba pre doživeti nego analizirati: Debitantski film Borisa Hadžije i Hode Taheri prikazan u Veneciji
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Debitantski film Borisa Hadžije i Hode Taheri 'U vrtu moja ruka pušta koren' imao je svetsku premijeru u Veneciji, u programu Dani autora. Publika je dobro reagovala, a prve kritike ističu njegovu namernu neuhvatljivost i poetski pristup.
- Film prati par koji pred rođenje prvog deteta preispituje porodicu, identitet i migraciju, uz mešanje dokumentarne i igrane forme. Domaća premijera očekuje se na Festivalu autorskog filma u novembru.
Svetska premijera filma "U vrtu moja ruka pušta koren", u režiji Borisa Hadžije iz Srbije i Hode Taheri iz Irana, održana je u takmičarskom programu Dani autora u okviru 83. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. U ovom ostvarenju pratimo Hodu i Borisa, koji odlučuju da se venčaju i tom prilikom okupe svoje porodice u Sremskim Karlovcima. Dok čekaju dolazak prvog deteta, Hoda i Boris počinju da preispituju ideju porodice ne kao nešto dato i stabilno, već kao odnos koji se neprestano iznova gradi i menja pod pritiskom distance, granica i društveno-istorijskih prilika.
Nova vrata
- Projekcija je prošla odlično. Sala je bila puna, a publika je veoma dobro reagovala. Najviše pitanja nakon projekcije odnosilo se na porodicu, identitet, migraciju, kvir porodicu, kao i na poigravanje dokumentarnom i igranom formom. Ljudi su bili veoma otvoreni i zainteresovani za razgovor o filmu. Prikazivanje u Veneciji sigurno nam je otvorilo vrata i ka drugim festivalima, što nam je veoma važno - poručuje Hadžija.
Izašle su već i prve kritike, u kojima se navodi da je ovo priča koju treba više doživeti nego analizirati. U tekstu Internešenel sinefil sosajetija (ICS), međunarodne mreže filmskih novinara, kritičara i filmskih stručnjaka, film je opisan kao "jedno od najzbunjujućih ostvarenja godine", ali upravo u toj namernoj neuhvatljivosti kritičar prepoznaje njegovu snagu. Umesto pokušaja da se pronađe jednoznačno objašnjenje narativa, publika je pozvana da se prepusti ritmu i poeziji filma. Kritika posebno izdvaja precizno komponovane kadrove, u kojima ogledala i fizičke prepreke stvaraju osećaj emotivne distance ili bliskosti, kao i pažljivo osmišljene detalje unutar naizgled svakodnevnih prizora. Film život posmatra kao tok koji se neprestano menja, nad kojim nemamo potpunu kontrolu.
Saradnja tri zemlje
Holivud riporter film opisuje kao priču o dvoje ljudi koji dok pokušavaju da zasnuju porodicu, počinju da preispituju šta znači biti par i porodica i da li je moguće te uloge iznova osmisliti, a da pritom ne izgube ono što ih je spojilo.
Glavne uloge tumače sami autori, zajedno sa članovima svojih porodica - Brankom Hadžijom, Igorom Hadžijom, Jahandoht Taheri i Hosnom Taheri. Film je sniman na lokacijama u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, Beogradu i Berlinu. Spojio je Nemačku, Srbiju i Ameriku, a njegovu realizaciju podržao je fond Kreativna Evropa - MEDIA.
Scenario i režiju potpisuju Boris Hadžija i Hoda Taheri, direktor fotografije je Vitautas Katkus, snimatelj i dizajner zvuka Luka Barajević, scenograf Mihael Šindlmajer, kostimografkinja Ana-Marija Šarf, dok montažu potpisuje Boris Hadžija.
Domaća premijera očekuje se na ovogodišnjem 32. Festivalu autorskog filma, koji se održava od 20. do 27. novembra.